Prikupljanje sredstava

 

"Prikupljanje sredstava je naviještanje onoga što vjerujemo na takav način da pružimo drugim ljudima priliku da sudjeluju s nama u našoj viziji i našemu poslanju. Prikupljanje sredstava je sama suprotnost prosjačenju. Kad nastojimo priskrbiti novac, ne govorimo, ‘Molimo vas pomozite nam jer smo u zadnje vrijeme u škripcu.’ Umjesto toga ustvrđujemo: ‘Imamo viziju koja je nevjerojatna i uzbudljiva. Pozivamo vas da se kroz resurse koje vam je Bog dao – vašu energiju, vaše molitve, vaš novac – uključite u rad na koji nas je Bog pozvao.’ Naš je poziv jasan i pun pouzdanja jer vjerujemo da su naša vizija i naše poslanje kao ‘stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrom urodi’ (Ps 1,3)." (Izvadak iz knjige Henria Nouwena, Duhovnost prikupljanja sredstava)

U toj se knjizi poznati teolog, katolički svećenik i pisac Henri Nouwen bavi problemom “fundraisinga” s kršćanskog i evanđeoskog stanovišta. Posrijedi je jedno od rijetkih djela s takvim pristupom toj važnoj tematici, i uopće jedan od ključnih doprinosa razmatranju kršćanskog stava prema pitanju odnosa prema novčanim sredstvima i ophođenja s financijama.

Jedna radna grupa poznate francuske organizacije Entrepreneurs et Dirigeants Chrétiens (EDC, “Kršćanski poduzetnici i poslovođe”), osnovane 1926., izradila je prije nekoliko godina dokument koji zadaje 7 ključnih pitanja za svakog kršćanskog poduzetnika/poslovođu našega doba:

1. Uvodna riječ: “Što od mene danas očekuje Krist?”
2. Odražava li moje ponašanje moj identitet kršćanskog poslovođe?
3. Koji tipovi odnosa postoje u mom poduzeću? Kako gledam na osobe zaposlene u njemu?
4. Kakav je odnos između projekata mog poduzeća i mojih životnih projekata?
5. Kakav način upravljanja vlada u mom poduzeću?
6. Kakvu vrstu pravednosti uspostavljam u svom poduzeću?
7. Završna riječ: “Što ja danas očekujem od Krista?”

Prema dotičnoj grupi, ta bi si pitanja svaki kršćanski poduzetnik i osoba s odgovornim položajem trebali postaviti, i nad njima razmatrati, najmanje jednom tjedno.

Talenti i ulaganje

 

(Mt 25,14-30)

Svima nam je poznata Prispodoba o talentima. I pružena su razna tumačenja za nju. Jedno od vrlo zanimljivih je ono Petera Helsama, stručnjaka za poduzetništvo i direktora "Transforming Business" sektora na Sveučilištu Cambridge.

On tvrdi da Prispodoba pruža model za kršćanskog investitora. Ona pruža živopisnu sliku onoga što se događa kad su štedljivost i poduzetništvo spojeni u jedno, i što se događa kad su razdvojeni ili kad ih nema. Glavno njezino upozorenje jest upozorenje protiv pohlepe i škrtosti, što su poroci koji se izravno suprotstavljaju štedljivosti koja je vrlina. Poznat je slučaj trećega sluge, koji zakopava talent koji mu je dao gospodar (Mt 25,24.25)

Taj treći sluga ponekad se prikazuje kao nekakav "protujunak", autoritarni mešetar koji ima neku svoju "metodu" ulaganja koja se iskustveno pokazuje jalovom. No, Helsam predlaže jedno drukčije čitanje. On u tome trećem slugi vidi upravo lošeg, nekreativnog investitora, koji nije sposoban ući u rizik i preuzeti odgovornost za njega, već samo slijedi utvrđene staze postupanja (koje mogu biti i "dobre"). On zakopava depozit. I zakopava se u samoga sebe, u svoju sadašnjost lišenu budućnosti. Helsam upućuje na suprotnost toga i načela kredita – riječ "kredit" dolazi od "credo", što znači "vjerovati". Prva dvojica slugu se pokazuju upravo "credit-worthy", i to je ono što ih razlikuje od trećega, a ne neka bolja ili probitačnija “metoda poslovanja”. Oni znaju da su pouzdanje i nada dvije strane iste medalje, i prema tom znanju postupaju.

Zato se u svjetlu Prispodobe o talentima možemo upitati sljedeća pitanja:

1. Hoće li se moje ulaganje temeljiti više na produktivnom poduzetništvu nego na visokorizičnoj špekulativnoj djelatnosti?
2. Je li razborito uporabiti oskudne rersurse ulaganjem u tu i tu priliku?
3. Očituje li se u mome ulaganju pouzdanje u Božju providnost, prihvaćajući rizik, ali uz opreznost i nadu?
4. Hoće li moje ulaganje imati i podupiruće posljedice (ma koliko neizravne) za siromašne, ili će samo još više obogatiti bogate?
5. Je li moje ulaganje samo "neškodljivo" ili djelatno oličava, kao što bi trebalo, zlatno pravilo: "Čini ono što želiš da drugi čine tebi"? (Mt 7,12)

Krugovi koji se šire

 

Prvo i osnovno pitanje, na kome se temelje sva ostala i iz kojeg ona proizlaze, i koje bi si kršćanski poduzetnik morao postaviti svakoga dana, jest: "Što od mene danas očekuje Krist?"

Kao središnju misao razmatranja uzet ćemo evanđeosku riječ koju Gospodin upućuje Zakeju: "Danas mi je proboraviti u tvojoj kući" (Lk 19,5). Zakej je, kao što znamo, vrhovni carinik, upravitelj, odnosno svojevrstan menadžer, i kao takav je slika svakog poslovnog čovjeka sa znatnijom odgovornošću. Ono što si svaka takva osoba prvo mora posvijestiti jest činjenica da se kroz njezin rad, kroz sve njezine postupke, želi očitovati Božja volja. To je ono što Krist od njega ili nje očekuje: On želi "boraviti" u kući čiji je nacrt i realizaciju tog nacrta povjerio njemu ili njoj, kršćanskome poduzetniku ili poduzetnici. Ovima je dakle povjeren ozbiljan zadatak, čije izvršenje podrazumijeva ponajprije brigu za one koji konkretno realiziraju plan gradnje u svojim višestrukim djelatnostima (radnici, suradnici, osoblje itd.), ali i brigu za "materijal" od koje se kuća gradi (projekt čije izvršenje zahtijeva preveliko ekološko zagađenje, na primjer, ili suviše korjenitu promjenu prirodnog ili društvenog okoliša, ne smije biti razmatran čak i ako je "dopušten" od administrativnih struktura i "legalan").

Iako odgovori na to ključno pitanje dakako variraju prema osobama, zemljama i situacijama, iznijet ćemo tri "podpitanja" na koje se ono može raščlaniti prema svojim elementima – Bog-boravljenje-ja – koja su univerzalnog dometa, i osvjetljuju glavno pitanje na općenit način:

1. Je li moj odnos prema cjelini moga radnog okruženja u skladu s načelima kršćanske etike? (Je li u mojim odnosima s drugima, osobito onima na nižoj ekonomskog i socijalnoj poziciji od moje, prisutan Bog?)
2. Postoji li u mome cjelokupnom poslovnom djelovanju volja za uspostavljanjem stabilnih odnosa i suradnji, nastojim li aktivno oko rješavanja sukoba unutar moje organizacije, brinem li se doista oko toga da kuća nad kojom mi je povjerena uprava bude dom otvoren za sve ljude dobre volje? (Kako bi Bog mogao u njoj prebivati,a ne samo ući i izići)?
3. Postoji li u mome cjelokupnu poslovnom djelovanju činjenica osobne angažiranosti, ili samo "odrađujem" svoje dužnosti i slijedim utvrđene obrasce djelovanja, pa i kad oni možda uključuju kakvu nepravdu zažmirim na jedno oko… (Može li Bog prebivati kod mene, u osobnom susretanju i kreativnoj suradnji)?

Ta tri "podpitanja" mogla bi se razmatrati i u svjetlu bogoslovnih kreposti: prvome odgovara vjera (usmjerenost na Boga), drugome odgovara nada (upućenost na bolje), trećemu odgovara ljubav (djelatni i plodni osobni angažman).

Slučaj nadcarinika Zakeja

 

(Lk 19,1-10)

Zakej je zacijelo jedan od najživopisnijih biblijskih likova uopće. On u Evanđelju predstavlja stanovitu opreku bogatome mladiću (Mt 19,16-30; Mk 10,17-31; Lk 18,18-30), ali se i ključno razlikuje od druge dvojice evanđeoskih "dobrih bogataša", Josipa iz Arimateje i Nikodema. Za razliku od njih, naime, Zakej je svoje bogatstvo stekao kroz "business". On je poslovni čovjek. Josip iz Arimateje i Nikodem su pripadnici svjetovne i vjerske židovske aristokracije, i njihov je imutak dijelom naslijeđen, a dijelom stečen netržišnim radom: Josip je vijećnik, Nikodem farizej i "glavar naroda". Suprotno njima, Zakej je tržišni djelatnik, i to u Jerihonu, poznatom središtu proizvodnje i izvoza balzama, što je u ono doba bio najunosniji i najugledniji posao. No Zakej na tom tržištu djeluje kao carinik, štoviše "nadcarinik", odnosno netko tko iskorištava tržište s najviše razine: ne u sferi konkretnih dobara i robne razmjene, nego u sferi oporezivanja, najapstraktnije i najproizvoljnije "dodane vrijednosti". Zbog toga je on, kao i zbog svoje suradnje s okupatorskom rimskom vlašću koja je bila nužna da bi se takav "business" provodio, za sve svoje židovske sugrađane i sunarodnjake "čovjek grešnik".

I upravo taj i takav "čovjek grešnik" susreće Isusa. I doživljava, kao i uvijek prilikom tog susreta, korjeniti obrat cijeloga svog života i bića. U ovome je slučaju taj obrat, to obraćenje jasno obilježeno dvama temeljnim svojstvima kršćanskog stava: milosrđem i pravednošću, koja reflektiraju svojstva samoga Boga. Za razliku od bogatoga mladića, Zakeja poziva Bog da dade "samo" polovicu svoga imanja; ali i da to darovno odricanje bude popraćeno načelom "distributivne pravde", i da se tako nadoknadi šteta koju je on svojim djelovanjem možda nanio, i to nanio konkretnim osobama ("ako sam kogaprevario…") Zakejeva osobna reakcija na oslovljavanje od Onoga kojeg je susreo, ili točnije, kojemu je došao u susret, odražava ponajprije velikodušnost radosti slavlja osobnog susreta izvan svih svjetovnih, a onda i tržišnih odnosa – ali bez zahtjeva da se iz tih odnosa iziđe ili, najmanje, da se oni zaniječu. Naprotiv. Isus od Zakeja ne traži da prestane biti nadcarinik, da se prestane baviti onim čime se bavio. Zapravo ne traži od njega ništa. Čitav taj stav proizlazi iz temeljnog uvida da davanjem čovjek ne osiromašuje, nego se bogati (2 Kor 9, 10–12), uvida što počiva na "logici dara i besplatnosti" o kojoj govori Benedikt XVI. u enciklici Caritas in veritate – logici koja nije nipošto suprotstavljena profitu, tržištu, zarađivanju, svjetovnome; ali koja zna da postoji i nešto "više" i nešto "izvan" toga, što ako se izgubi iz vida dovodi do obeščovječenja, čija je današnja osobito očita i osobito opasna posljedica potrošački mentalitet. A to onda ide na štetu i samome životu i djelovanju u svijetu, uključujući sve međuljudske odnose pa i poslovne.

Vođen tom logikom, Zakej je uzmogao susresti Isusa. A to je ono najvažnije za sve nas: osobni susret i osobito slavlje kojemu ono vodi. Zakejev slučaj tako uvelike osvjetljuje i pomaže nam da primimo na znanje i provedemo u djelo riječi koje je papa Franjo izrekao na početku ovoga Došašća 2018. u Domu Sv. Marte: "Ako mislimo na Božić pod vidom konzumerizma gledajući što možemo kupiti kako bismo napravili ovo ili ono, te kao na svjetovno slavlje, Isus će proći a mi ga nećemo susresti."